|
Sanjala sam da je u neku veliku dvoranu ušetao mali nilski konj.
Bio je u pratnji neke druge životinje koja je ostala u magli.
U sljedećoj sceni polažem malog nilskog konja u dječja kolica.
U sceni nakon te malom nilskom konju ispada dudica iz usta na pod.
Ja ju podižem i vraćam ju natrag. Nakon toga je zaspao, a ja sam
ljudima u dvorani govorila kako je slatki kad spava.
U dvorani su bili ljudi s kojima sam u Zelini radila na spajanju
digitalnih risivera. U sljedećem mini snu dolazim u šumarak
koji sliči na safari park kojeg imamo u prizemlju Lenjingradskog dvorca.
(Još uvijek pokušavam odgonetnuti ovo bizarno mjesto...)
S drveta silazi feminizirani Ženja s ruske grupe.
Po susjednom drvetu gmize razne životinje.
Ne prepoznajem ih, pa pitam Ženju kakva su to bića.
Ženja pokazuje na nekog mravojeda i kaže: To ti je odar. (??)
Obavija me strah, a Ženja kaže: Vidiš da divljina ipak nije za tebe.
Probudila sam se vrišteći okupana znojem.
Dobro, nisam. Probudila me vrućina radijatora, pa sam išla
otvoriti prozor. Mornin', JU ES ES AR.
Samo sam se jednom u životu probudila vrišteći.
Bilo je to prije par godina kod Dore na kauču.
Sanjala sam čopor kukaca kako maršira prema meni.
Dosta o snovima.
Treba par rečenica udijeliti certifikatu koji nije certifikat,
ali se za takvoga izdaje. Daje ga institut koji nas je obrazovao
zadnja dva mjeseca. Takav je barem bio plan. Prije dva mjeseca.
Onda je nešto pošlo puteljkom koji je zaobilazio istu ustanovu.
Prije dobivanja istog, treba da se na komadić papira ispiše:
predmeti koje smo slušali, osobe koje ih predaju,
broj akadjemičjeskih časov. I vlastoručni potpis.
A moj je štreberski punim imenom i prezimenom i to još u kurzivu.
Moram poraditi na tome.
I posebne želje i pozdravi. (I want to marry an oligarkh)
Digresija. Sad je skoro šest. Zadnja noć u ovoj zemlji.
Želim zabilježiti trenutak u kojem je od nekada slavne
banane ostala samo kora. U domovini je tri sata manje.
Trebalo bi biti dva manje, ali je Medvedev, Dmitrij Anatoljevich
shvatio da ničem ne služi i da će ga povijest pamtiti kao predsjednika
koji je koristio smart phone. I tako je grozničavo mislio u svojim
odajama namještajući Šapku Monomaha na glavi (angels singing).
There must be something!!! I onda mu je sinulo.
Promijenit ću vrijeme! Because I can. Ljudi će se dizati još
ranije i ići na posao po još većem mraku. Dima, ju ar z bjest.
Ujutro odoh do ureda Jevgenjije Jevgenjijevne. Kuc kuc come in!
Rekoh joj tko sam i što želim. Ona reče da me se ne sjeća i
tko sam ja uopće. Act offended, act surprised!
(Možda će vam ovaj mali svežanj novčanica osvježiti pamćenje...)
Svega se sjetila i sve je jasno kao dan. Dobili smo certifikate dok
smo slušali neko predavanje o podpodjelama (potpodjelama?)
peciva u ruskoj kuhinji. Malo je nahero otisnuto, ali nema veze.
Ruska i engleska strana brojeva akademskih sati se ne podudara.
Ali nema veze. Their staff is drunk again.
Valentina je imala previše nepodudarnosti, pa je zahtijevala novo printanje.
Ja sam nepodudarnost uočila tek kasnije kad je Jevgenjija Jevgenjijevna
već bila doma u komunalki i svirala balalajku s medvjedima.
Sada se više ništa ne može učiniti.
Nastja nam je držala predavanje o ruskoj kuhinji.
Nastja je jako draga. Mora se družiti sa strancima, tj. odrađivati
helping sessions jer se uči za predavača ruskog strancima.
Kad smo kod dragih ljudi, dobra čistaćica mi je dala šalicu svog
domaćeg varenja (miks kompota i pekmeza) koji je bio suludo presladak,
u tolikoj mjeri da su mi grumeni šećera pucketali pod zubima.
Mmmm... jummy. Odnijela sam ga u 1001 gdje su mu bili malo više naklonjeni.
Ja sam njoj dala sprej za kožu i tekstil, ostatak parfema, ostatak čaja i
flastere. Zlu ne trebalo. I Milku s lješnjacima iz Diksija.
Nadam se da je datum ok.
Bijah u obližnjem minidućanu kod obližnjeg imigranta da kupim Čudo i
da se pozdravim sa stričekom koji mi uvijek čuva Čudo od breske.
Tako on tvrdi. Jako je drag i jako uslužan i osjećam se nadmoćno jer
vladam padežima. Pitao je kad ću opet doći, rekoh da nemam u planu
tako skoro. Rekao je kako žali zbog toga jer se baš htio pobliže upoznati.
Just gimme the jogurt. Or i'll have you deported.
Sve sam spakovala. I oribala mrlju na koferu. Radi se o fekaliji vrapca
koji nas je posjećivao svaki dan do nedavno kad mu se gubi svaki trag.
Žene, odlazim i ostavljam vam svoju kakašku! Hvata me nervoza prije putovanja. !!
Morat ćemo čekati 6 do 7 sati na aerodromu jer nema noćnog
prijevoza tenkjuverimač. Igrat ćemo gumi-gumi.
Zapravo, skinula sam film Into the wild. Davno sam ga pogledala, ali
suputnice koje su ga također davno pogledale ne žele ga opet gledati,
pa moram nešto novo skinuti. Ok, Andy Garcia it is.
Odletjet ćemo u Moskvu, pa ćemo opet čekati, pa ćemo letjeti za Zg i
zabiti se u Lukašenkov kip u Minsku.
Sutra ću još prelutati cijeli grad, možda malo odspavati, oprostiti se
od monstruoznog sanitarnog čvora, ubrati rakovo meso iz Bjelorusije
jer je jako fino, jer košta 5 kuna, jer djevojke imaju vrećice za hlađenje i
jer sam se navukla na salatu od rakovih štapića. I heart krabovye paločki.
Misao dana: Čovjek zna da je kucnuo čas za dubinsku samoanalizu
kad mu netko pokloni Gogoljeva sabrana djela, a on tom nekom
pokloni voćni jogurt.
Već je sedam! Još 5 sati i svanut će! :)))
Moram čistaćici vratiti traku za ljepljenje tapeta!
I vratiti frižider na staro mjesto. I odkeljiti grijotu s daske iza kreveta.
(ne znam kako se to dogodilo)
Nastja je danas imitirala skuhani kupus u jednoj od juhi.
To je bilo smiješno. :) I rekla je da se u ruskim restoranima
poslužuje medvjedovina.
I čitala sam u Domu knjigi priču o malom Pjetji koji je putovao
s angjelom. Babuška mu je rekla da su angjely svuda oko nas,
samo treba dobro gledati. Babuška danas nije uzela lijekove.
Tako je to.
|
